Zagrebačka su groblja poput svih posljednjih počivališta na ovom svijetu. Na njima su smješteni čitavi bivši gradovi. Oni su svjedoci prošlih vremena koja su ostavila svoje tragove. Groblja nastaju i propadaju, ali ostaju čak i onda kada ih "pregaze" novi gradovi živih, kada postanu male oaze tišine u kojima, da parafraziramo prošlostoljetnog talijanskog književnika Francesca D. Guerazzija, čovjek nalazi neki unutarnji mir kada ga napadnu misli pune taštine ili kada mu duh smuti zavist.